Informacije i znanje

Kako komuniciranje najopštije definišemo kao razmenu informacija, čovek koji dobro komunicira treba da razmišlja o tome zašto sa drugima razmenjuje informacije u toku razgovora, i šta svaka od strana ima od tih informacija.

Preopterećenost informacijama može biti pogubna za rad

 

Dvadeseti vek je često nazivan vekom informacija. Naučni bum i razvoj novih tehnologija je omogućio višestruko veći broj informacija koje se u svakom trenutku stvaraju, nego što je to bilo ranije. Digitalizacija je omogućila neometano skladištenje tolikih informacija, dodatno motivišući ljude da prikupljaju podatke gde god mogu, jer se mogu skladištiti bez ikakve muke u kućištu manjeg računara.

Bezumno zatrpavanje druge strane informacijama koje su nama bitne vrlo često može da dovede to toga da druga strana prekine komunikaciju – jer ne zna šta da radi sa tolikim informacijama, toj osobi ne donose korist kakvu mi imamo.
I suprotno, ako sebe snabdevamo suviše velikim brojem informacija, otežavamo sebi situaciju i postaje nam suviše teško da donesemo odluku o nečemu.

 

Znanje se vrlo često definiše kao svest o nečemu, razumevanje neke pojave ili nekog odnosa. Drugim rečima, znanje je primenjivanje stečenih informacija. Osoba koja poseduje znanje, ne samo da poseduje neku informaciju, nego razume šta ta  informacija znači i šta se sada može uraditi.
Na primer, kada vam nešto lupka u autu dok radi, vi imate informaciju da nešto sa autom nije u redu, ali ste nemoćni da ga opravite ukoliko ne razumete šta to lupka i zašto. Nemate potpuno razumevanje situacije, ne znate šta je problem.
Slično je i, na primer, sa zdravom ishranom: ako vam neko kaže da je zeleni čaj koristan za vaše telo, dobili ste informaciju koja sama po sebi neće pomoći vašem zdravlju. Treba da znate koliko često i na koji način da pripremate zeleni čaj, da bi efekat na vaše telo bio značajan.
Ukoliko vam nešto smeta kod druge osobe, davanje informacije o tome bi trebalo da dovede do toga da druga osoba zna šta vam smeta. Ukoliko to što vam smeta kažete izokola, na uvijen način, ili nedovoljno jasno, velike su šanse da druga strana neće znati da li i kako da promeni svoje ponašanje da bi zadržala dobar odnos sa vama.

Zbog toga je važno razmišljati o informacijama koje dajemo i primamo: zašto nam trebaju ili zašto tražimo od druge strane da ih primi.

Petar Vrgović je diplomirani psiholog i doktor tehničkih nauka iz oblasti industrijskog menadžmenta. Vanredni je profesor na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu,  i konsultant za više domaćih i stranih kompanija. Istražuje vezu između komunikacije, kreativnosti i inovativnosti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *