O omladinskim projektima – kako i zašto se uključiti

U uslovima današnjice, studenti ne smeju da budu samo nemi posmatrači zbivanja oko sebe, ukoliko žele da budu konkurentni na tržištu rada. Globalizacija i put ulaska u Evropsku uniju otvaraju mnoge prilike za dodatno usavršavanje i kvalitetno neformalno obrazovanje, ali sa druge strane, otvaraju i fondove ka kojima mladi iz Srbije mogu aplicirati i raditi kako na razvijanju sebe, tako i na razvoju svoje lokalne zajednice. A zašto i kako se uključiti, u nastavku nam govori Nebojša Đerić, zbog svog dugogodišnjeg iskustva na evropskim projektima.

Stvorite svoju šansu


Nebojša, reci nam nešto o sebi i koliko dugo se baviš omladinskim aktivizmom.

Zovem se Nebojša Đerić i za sebe smatram da sam omladinski radnik i omladinski trener, a nekom vrstom aktivizma, građanskog i civilnog angažovanja, se bavim od 2002. godine. Tada sam prepoznao to kao nešto što je zaista bitno i od tada sam u tim vodama. Jednostavno sam se opustio, prepustio i idem tim koracima poboljšanja sebe prvenstveno, a samim tim utičem i na razvoj svoje lokalne zajednice.

Pošto se danas svašta naziva projektima, zamolila bih te da nam objasniš šta se podrazumeva pod pojmom omladinski projekat.   

Da bismo ovo dobro razumeli, dobro bi bilo da razumemo različitost termina omladinski rad i rad sa mladima. Ljudi često pogrešno poistovećuju ova dva termina. Omladinski rad je nešto što se organizuje, za šta postoji neka struktura, što se planira, nije to tek tako – „izađemo na ulicu, pa mi radimo nešto“. Sa druge strane, rad sa mladima je nešto što se radi sa mladima i za to ne treba neka priprema, to su neke obične aktivnosti koje zaokupiraju pažnju i slobodno vreme mladih. Dakle, ako pođemo od te pretpostavke da se omladinski rad bavi pisanjem i implementacijom projekata, onda bi to značilo svi projekti kojima su mladi ciljna grupa imaju za svrhu da se što više mladih aktivno uključi u razvoj svoje lokalne zajednice, da se mladi ljudi razvijaju i na taj način postanu korisni članovi društva u kom žive.

Kako se finansiraju projekti?

Finansiranje projekata nažalost, predstavlja neku vrstu tabu teme, jer ljudi misle ko se god bavi projektima da je nešto „na crno“, da nešto „muvaju“, da ne plaćaju poreze itd. Postoje različiti načini finansiranja projekata kao što su konkursi na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou, putem kojih se daju sredstva ljudima koji za njih apliciraju. Postoji i mogućnost samofinansiranja, kada ljudi volontiranjem žele da sprovedu svoje snove u realnost, da implementiraju svoje projektne ideje. Međutim, da bi se neki projekat osmislio i implementirao nije uopšte potreban novac, potrebna je dobra volja da ljudi koji veruju u nešto i samo počnu da rade.

Trenutno je popularan Erasmus + program. Da li nam možeš nešto reći o njemu? Koliki su fondovi pri kojima Republika Srbija može da aplicira?

ERASMUS + program postoji već 2 godine i on važi do 2020. godine. Međutim, Srbiji je tek od prošle godine omogućeno da aplicira. Postoje 2 roka na godišnjem nivou. Ove godine su to 2. februar i 1. jul. Budžet za ERASMUS + program iznosi 14,7 milijardi evra, od toga je za omladinski aktivizam izdvojeno 10%, dakle, 1,47 milijardi evra. Dok je za projekte za koje Srbija može da aplicira u okviru KA2 – Kapacity Building in the Field of Youth, odvojeno 3 miliona evra na godišnjem nivou, za koje omladinske organizacije iz Srbije mogu da apliciraju sa svojim projektnim idejama kod Evropske komisije u Briselu.

Koje sve teme mogu biti obuhvaćene projektom?

To sve zavisi od donatora, koji je u ovom slučaju Evropska komisija. Ona je za potrebe programa ERASMUS + postavila 3 prioriteta koji su prilagođeni trenutnom stanju i problemima sa kojima se mladi u Evropi suočavaju. Ti prioriteti predstavljaju inkluziju marginalizovanih grupa, pomoć u rešavanju migrantske krize kao i problem nezaposlenosti mladih, što naravno ne znači da projekti koji ne spadaju direktno pod okrilje neka od ova 3 prioriteta neće biti odobreni, ukoliko su relevantni i dobro koncipirani.

Da li postoji neki projekat na koji si posebno ponosan?

Hm, mogao bih reći da projekti na koje sam najponosniji su upravo oni projekti koji su nastali iz naše lične želje, bez zamisli da mi od projekta zaradimo neki novac, već smo ga radili zato što smo mi u nešto verovali. To su bili projekti koje smo radili preko organizacije koja se zove Helsinški odbor za ljudska prava, gde smo u saradnji sa EXIT festivalom organizovali razne akcije putem kojih smo implementirali naše projektne ideje na samom festivalu. Materijalno od toga ništa nismo imali, sem ulaznica za sam festival. Uvek će mi biti najdraži projekti koje smo radili iz ideala, jer smo nešto voleli i u nešto verovali.

 

Ko se može uključiti u izradu i implementaciju projekata? Da li postoje određeni preduslovi?

Ja uvek volim da ohrabrim ljude time što kažem da pisanje projekata nije neka nauka, nije potreban fakultet, niti ikakav šestomesečni kurs, jer svi mi danas živimo projekte. Zamislite ovaj projekat: Petak je veče, spremate se za izlazak u grad, gledate šta ćete obući, zovete ljude, rezervišete sto i na taj način već radimo jednu fazu projekta, koja se zove priprema. Sam izlazak je ta neka vrsta implementacije, a onda kada dođemo kući pa se naspavamo i odmorimo, pa sutradan odemo na kafu sa društvom i pričamo o tom izlasku, to bi bila evaluacija u projektnoj fazi. Ja zaista ohrabrujem sve ljude koji žele da se uključe jer je to dobar način da ostvarite svoje snove. Iz ličnog iskustva mogu da kažem, da ukoliko želite da putujete otvoriće vam se mnoga vrata da otputujete u najudaljenije zemlje u Evropi i šire, a da ne potrošite ni jedan jedini dinar. Ako želite da naučite nešto novo, ne morate da idete po nekim školama i da plaćate razne sesije. Postoji neformalno obrazovanje, postoje razni fondovi koji daju sredstva da bi se ljudi obrazovali. Sve vam je na dlanu, ja zaista savetujem da se mladi ljudi ohrabre i izađu iz svoje komfort zone, jer ni novac, ni neznanje, ni neiskustvo nije problem ukoliko imaju volju.

Da li može da se živi od toga?

Postoji jedan citat koji kaže: „Onaj koji ima 7 zanata ne može da prehrani svoju porodicu, a onaj koji ima jedan zanat može da prehrani i sebe i svoju porodicu.“ Stvar je u tome da ako se čovek recimo, posveti radu u pekari, on će postati ekspert u tome što radi, pa tako i u omladinskom aktivizmu. Postoji toliko tih fondova i sredstava koji nam se nude, da čovek može da živi i više nego lepo od toga. Može da živi kao jedan evropski građanin u zemlji Srbiji. Dakle, odgovor je da, može lepo da se živi, ali nemojte ulaziti u aktivizam zbog novca. To je kao kad biste se zaljubili u nekog zato što je bogat.

Pošto znam da si u konstantnoj potrazi za mladim i svežim umovima, da li bi želeo ovom prilikom da pozoveš zainteresovane mlade ljude da se priključe tvom projektnom timu, da razvijaju svoje ideje i da nauče kako da ih implementiraju?

Pa, naravno, jer ako želiš nešto da naučiš, najbolji način je da podučavaš druge. Da bih se ja motivisao, da bih ja bio bolja osoba, da bi ja otkrivao nove stvari, potrebni su mi drugi ljudi. Kad sam sam to ide dosta teško, ali kada radim sa mladim ljudima oni me motivišu, nadahnjuju, osvežavaju svojim inovatinim idejama i sjajnom energijom i to je neka igra mačke i miša, da sam ja u stalnoj potrazi za mladim ljudima kako bih njih što više uključio i platio im na taj način što im pokažem kako se koriste evropski fondovi, kako se popunjavaju aplikacije evropskih donatora. Tako da su svi i više nego dobrodošli. Sledeći rok za apliciranje za ERASMUS+ je 1. jul i ja već krećem sa sakupljanjem novih ljudi za pisanje novih projekata i stoga pozivam sve zainteresovane da mi se jave kako bih ih uveo u ERASMUS+ i kako bismo zajedno nastavili dalje da pripremamo evropske projekte.

Ukoliko želite da naučite kako da pišete i realizujete projekte koristeći evropske fondove, budite slobodni da kontaktirate našeg sagovornika Nebojšu Đerića, koji je izrazio veliku zainteresovanost za primanje novih, mladih ljudi u svoj projektni tim!

KONTAKT Nebojše Đerića:

                  Telefon: 064/135-37-26

                  E-mail: nesadjeric@yahoo.com


Dragana Bajic

 

Gostujuća autorka Dragana Bajić, studentkinja treće godine inženjerskog menadžmenta na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Od 2008. se bavi omladinskim aktivizmom i do danas je učestvovala u izradi i implementaciji preko deset omladinskih projekata.

Petar Vrgović je diplomirani psiholog i doktor tehničkih nauka iz oblasti industrijskog menadžmenta. Vanredni je profesor na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu,  i konsultant za više domaćih i stranih kompanija. Istražuje vezu između komunikacije, kreativnosti i inovativnosti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *